LEKOVITO BILJE

Rusomača

rusomaca01

U nas se rusomača (Capsella bursa pastoris) tretira kao korovska biljka pa se, možda, i zbog toga o njenim lekovitim svojstvima veoma malo zna. Međutim, ona se koristi u lekovite svrhe u Nemačkoj, Francuskoj, Italiji i drugim zemljama, a pre svega kao odličan regulator krvnog pritiska. Po dr sci Tucakovu ova biljka koristi se i kod belog pranja, protiv krvarenja iz bubrega, kod produžene i pojačane menstruacije, protiv kamena u bubregu, kod zapaljenja mišićnog tkiva materice...

Piše Đorđe Marinković / Foto Lekovito bilje

Biljke koje pripadaju flori naše zemlje u narodu imaju više imena kao i rusomača. U narodu je poznata kao tarčuzak, hoću-neću, devojačka trava, voli me-ne voli, pastirska torbica, taška...    

Ova vrsta biljke u nas se tretira kao korovska pa se, možda, i zbog toga o njenim lekovitim svojstvima veoma malo zna. Razlog tome je i nedovoljna informisanost, pa i neiskustvo njenog korišćenja. Ali kod drugih naroda rusomača nije zanemarena.

Rusomača je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka. Izraste do 40 cm. Prepoznaje se po listovima, cvetu ili plodu. Donji listovi su perasto izdeljeni i u obliku su rozete, dok su gornji listovi na stablu sitniji. Cvetovi su beli i grozdasti.

Plodovi su trouglasti, ljuščice koje po sazrevanju pucaju i sitno seme se rasejava.

Biljka cveta od ranog proleća do kasne jeseni.

Za drogu se sakuplja nadzemni deo biljke u fazi cvetonošenja. Droga se suši na promajnom mestu ali je po branju treba oprati. Nju ne treba brati u blizini saobraćajnica od kojih ova biljka treba da bude daleko u vazdušnoj liniji najmanje 500 metara. Osušena droga čuva se dobro zatvorena u papirnim kesama i ona je bez mirisa i pomalo ljutikava.

Biljka raste oko puteva, ograda, po pašnjacima, livadama, oko štala, po šumskim proplancima, po zakorovljenim njivama. Po planinskim područjima ima je do 2.700 metara nadmorske visine.

Hemijski sastojci biljke su zanimljivi. U sebi ona ima nepostojan alkaloid-bursin, sadrži glikozid hizopin, flavon diosmetin, jabučnu i limunsku kiselinu. Ljutikavost potiče od sumporno-etarskog ulja. Ima holina, inorita, askorbinske kiseline, acetoholina, inozitola, saponizida i drugo. Ispitivana je u više zemalja Evrope i hemijski sastav još uvek nije dovoljno poznat.

Koristi se u lekovite svrhe u Nemačkoj, Francuskoj, Italiji i drugim zemljama. Naša farmakopeja je još uvek ne prihvata, a što bi trebalo što pre učiniti. Ispitivanja su pokazala da je ona netoksična i da se organizam ne vezuje za nju.

Po dr sci Tucakovu (1990) koristi se kod belog pranja, protiv krvarenja iz bubrega, kod produžene i pojačane menstruacije, protiv kamena u bubregu, a takođe i kod zapaljenja mišićnog tkiva materice. Kod pomenutih bolesti biljka ulazi kao komponenta za pripremanje čajeva.

- Posebno je interesantno kod ove biljke to je da poravnava krvni pritisak, što znači da se može upotrebiti i kod povišenog i kod sniženog krvnog pritiska - piše dr sci Hasanagić, 1988. godine.

Kako pripremiti čaj?

rusomacacaj02

U 2 dl ključale vode staviti jednu kašiku rusomače. Poklopiti i sačekati da se čaj ohladi. Proceđeni čaj piti u gutljajima u toku dana, najbolje nezaslađen. U vreme konzumiranja čaja kontrolisati krvni pritisak da li se povećava ili smanjuje.

Preporučuje se uzimanje svežeg soka od biljke 3-4 čajne kašićice.

Pri sakupljanju rusomače obratiti pažnju da ona bude mlada i da se sakuplja u popodnevnim satima.

Sa korišćenjem ove biljke u lečenju naša etnomedicina postaće bogatija, a o efektu lečenja ne treba mnogo govoriti. Naravno, sve zavisi od mesta na kome je biljka sakupljana, kako je sušena i u čemu se drži.

Imajmo poverenja u prirodu, jer smo i mi njen deo.

Natura Online (2.3.2009)