FELINOLOŠKA PROMIŠLJANJA 

Devet mačijih života

devet macinih zivota

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sudbina je, eto, htela, a i priroda sa njom, da mačke imaju devet života. Ovo je priča o tome kako je mačka dobila - devet života...

Piše Nikola Ivković / Foto: Yann Arthus-Bertrand

Sve se desi i sve prođe u jednom životu. 

Drugi da dobiješ, ne možeš, a ne bi ni valjalo. U drugom bi znao kako da ispraviš greške iz prvog, a onome čiči iz odozgo i onome đavolu ne bi bilo lepo niti interesantno da se bore oko tvoje bezgrešne duše. S druge strane, tada bi ta duša bila samo tvoja, a možda je ne bi ni imao... A čovek bez duše ne vredi ništa i - nikome ne treba.

Sudbina je, eto, htela, a i priroda sa njom, da mačke imaju devet života.

Da kažeš da su grešne - pa i nisu. Da pomisliš da imaju šta da isprave u drugih osam života - čisto sumnjam.

Kako god okreneš mačka je mačka i sigurno je da ima svoju mačju dušu, a verovatno ima i svojih devet života. A kako je zaslužila to, sam Gospod Bog zna; mi možemo tek da nagađamo.

Tek, priča se da je nekad bilo golemo carstvo na ostrvu Atlantidi. Šta su oni radili - radili su, i to se sad ne može znati. Uglavnom, kad je dotično ostrvo zbrisano sa lica zemlje, spasili su se jedino mačor i mačka.

Toliko su jadničci plivali da im je smrt već bila za vratom kad su se, konačno, dokopali obale. Bile su to obale drevnog Egipta...

Od tog doba njima se voda toliko ogadila da je i dan-danas sve mačke na svetu mrze.

Kad naši junaci dođoše malo sebi, videše da će u zemlji faraona za njih nastati blagostanje, jerbo se u to doba, u Egiptu, a i šire, za mačku nije znalo.

A miševa se nakotila tmušta i tma, te za mačora i mačku nastade - prava gozba. Nedugo zatim, maca se omaci, te i mačići pripomogoše u tamanjenju napasti.

Videše faraoni da su drevnom carstvu egipatskom mačke donele spas, te ih proglasiše svetim i dodeliše im carstvo nebesko.

I kad su mačor i mačka dospeli starosti, vozdignuše se u carstvo nebesko i dospeše pred vrata raja. Onako mažljive, kako to mačke samo znaju da budu, u raju postanu odmah miljenice svetaca i samog Gospoda.

A na nebu, kao i u paklu, situacija je sledeća: večito se Bog i nečastivi prepucavaju i jedan drugom nogu spotiču, a vremenom sve grđe i grđe stvari dolaziše Gospodu u susret.

Oseti Gospod da je nečastivi ojačao te stade i danju, pa i noću, smišljati sebi odbranu. A da ne bi zaboravio šta je smislio, on zapiše sve na papir, pa strpa u džak da to sačuva.

Tako se, s vremenom, napuni pun džak papirima na kojima bejahu božji zapisi kako da se nebo, a i zemlja, sačuva od sotone. Ali, čohano je to, crno i lukavo, što bi rekli Cigani.

Sazna đavo za vreću te u carstvo nebesko pošalje svoje verne sluge, pacove i miševe, da pronađu vreću i izgrizu zapise.

Kako je zamislio, tako i bi: navali žgadija preko noći na vreću, progrizu je i stadoše božije zapise gristi... Ali, tek što su počeli, osete oni da im se neko vrzma iza leđa. Nisu stigli ni da pisnu, a već su ih naš mačor i mačka ščepali. Levo-desno, desno-levo i... mačke oteraše glodare u rupe đavolje.

Kad to vide Gospod Bog za nagradu, svim mačkama i mačorima na svetu, podari veliku privrilegiju - da žive devet života. Da devet puta ljudima od pomoći budu.

Tako i dan-danas mačke žive svojih devet života, a glodari od njih zaziru kao - đavo od krsta! Ali đavo nije hteo da se preda, već je smislio kako da se osveti i Bogu i mačkama; jednu svoju vešticu pretvori u mačku, kako bi je Bog blagosiljao.

Bog joj najpre podari devet života, a kad vide da je pogrešio i đavolu uslugu učinio, on je ofarba u crno i po vascelom svetu proglasi zakon da crna mačka nesreću i zlo donosi i da se sa vešticama druži.

Tako crna mačka i do danas ostade simbol nesreće i crne magije.

(Oteto od zaborava iz narodnih priča i verovanja)

Natura broj 20 (oktobar 1998)

Natura Online (2.3.2009)