O OTROVNOSTI GLJIVA (5)

Trovanja sa zadrškom

gljiva-crvenjaca-cortinarius-orellanus 

Pedesetih godina prošlog veka došlo je do drastičnih trovanja gljivama u Poljskoj. Ta trovanja su povećala zanimanje za vrlo opasnu crvenjaču (Cortinarius orellanus) i druge slične vrste. Međutim, zanimanje je posebno pobudio i kuriozitet da su pojedini simptomi trovanja zabeleženi - tek posle 60 dana od konzumacije gljiva...

Piše Vladimir Janjić, dipl. ing

Orelaninski ili parafaloidinski sindrom

Najčešće se prvi znaci trovanja ovim gljivama javljaju od tri do 15 dana posle jela kada je otrovani već zaboravio i šta je jeo.

Valja napomenuti da su toksini zaslužni za ova trovanja termostabilni i da se termičkom obradom ne razgrađuju već su i dalje prisutni u jelu. Delovanje ovih otrova je, u suštini, locirano na ćelije jetre gde se smanjuje ili potpuno blokira njihova sposobnost da proizvode enzime neophodne za život.

Gljive koje izazivaju ovaj sindrom, u najvećem broju, pripadaju porodici koprenki (Cortinarius) mada su i kod trovanja vrstom Lepiota helveola zabeleženi slični simptomi trovanja.

Kao ohrabrenje neka posluži podatak da su sve navedene vrste sitne i neugledne gljive koje ne privlače pažnju ni izgledom, ni mirisom, ni ukusom, te da opasnost preti samo neopreznim i, slobodan sam da upotrebim taj izraz, alavim sakupljačima gljiva.

Ako se neko otruje gljivama koje sadrže ove toksine prve simptome treba da očekuju između trećeg i sedamnaestog dana od konzumacije i to tako što se prvo javljaju problemi u radu bubrega, neutaživa žeđ, suvoća u ustima, gađenje, bolovi u trbuhu, povraćanje, zatvor, bolovi u leđima i zglobovima i sve ono najgore što sledi iza toga.

Faloidinski sindrom

Ovo je, u našim krajevima, najčešći oblik trovanja gljivama sa fatalnim ishodom.

Naime, gljive iz porodica povojnjača (Amanita), pupavke, a pre svih zelena pupavka (A. phalloides) sa svojim varijetetima i bela pupavka (A. verna) svojim izgledom veoma privlače neoprezne jer podsećaju, na prvi pogled, na veliki broj jestivih gljiva dok, sa druge strane, nemaju ni jednu osobinu koja bi neopreznog zaštitila. Jer, niti odbijaju mirisom niti ukusom, a poseduju koktel otrova koji izazivaju veoma teška trovanja koja se kod dece i slabijih u gotovo sto posto slučajeva - završavaju smrću.

U smrtonosnom koktelu postoje dve grupe jedinjenja i to faloidini (faloidin, falocidin, falizin) i amanitini (alfa, beta, gama i delta amanitin, amanin, amanulin), pri čemu su opasniji amanitini (pre svih alfa) jer se, prema ispitivanjima, faloidini degradiraju u digestivnom traktu.

klaudije-rimski-imperator

Faloidinski sindrom trovanja počinje od desetak časova pa do dva dana posle konzumiranja gljiva uz sledeće simptome: povraćanje, opšta slabost, vrtoglavica, sušenje usta, žestoki bolovi u stomaku i jak proliv. Daljim razvojem dolazi do razgradnje ćelija jetre, puls slabi, što se završava komom i smrću. Ovakav razvoj može trajati petnaestak dana.

Valja znati da je smrtonosna doza za odraslog čoveka oko 50 grama sirovih gljiva što može biti i samo jedno razvijeno plodno telo i da su otrovi prisutni u pupavkama termostabilni, što znači da one ostaju otrovne i posle sušenja ili kuvanja.

Postoji osnovana sumnja da su ova trovanja bila zaslužna za smrti pojedinih istorijskih ličnosti, između ostalih rimskog cara Klaudija (neki stručnjaci osporavaju ovo), pape Klimenta Sedmog (mada je ovo osporeno jer je razvoj bolesti trajao duže nego što je to uobičajeno za otrovane pupavkom), cara Karla Šestog, koji je umro deset dana nakon što je jeo jelo sa gljivama.

Natura Online (31.3.2011)