GLJIVE NAŠIH KRAJEVA

Bela pupavka

ABM 126 str 57

Uvod za ovu vrstu gljiva sam mogao da prepišem iz članka o zelenoj pupavci. Zapravo, verujem da je ova vrsta zaslužnija za ozloglašenost roda povojnjača (amanita) jer bela pupavka (Amanita verna) još više podseća na šamipinjone pa je, verovatno, zaslužna za veći broj opasnih trovanja nego njena zelena (zelenkasta) sestra... 

Piše Vladimir Janjić, dipl. ing

Opis vrste 

Šešir: prečnika 3-10 cm u početku zvonast kasnije konveksan i na kraju sasvim otvoren ili plitko udubljen. Boja je bela. Na šeširu se mogu videti ostatci ovoja iz koga gljiva raste kao iz jajeta (napominjem da se ovo izuzetno retko dešava, te da je ta činjenica uzrok opasnih zabuna, jer mnogi površni poznavaoci očekuju da vide ostatke ovoja, pa ih odsustvo istog oslobađa i dovodi do fatalne zamene). Ivica šešira je blago narebrena.

Listići: gusti, široki, različite dužine, skoro da ne dodiruju stručak. Boja listića je bela. Spore su bele.

Stručak: 5-12 cm visok prema prema šeširu tanji, beo, kod mlađih primeraka pun kasnije šupalj, u gornjem delu nalazi se opnast beli venčić, koji može biti i vrlo slabo primetan, na dnu je vidljiv ostatak jajeta u vidu bele čašice iz koje je gljiva porasla.

Meso: belo, srednje debelo, miris i ukus nisu osobito izraženi.

Vreme i mesto rasta

Vreme i mesto rasta: razne šume, živi u simbiozi sa raznim, najčešće, belogoričnim drvećem (bukva, hrast, breza), mada se može naći i po crnogoričnim šumama. Raste od proleća do jeseni. Vrsta je značajno ređa od zelene pupavke, ali dovoljno česta da na nju treba obratiti posebnu pažnju.

Upotrebljivost

OTROVNA! Među gljivama koje je moguće naći u našim šumama svakako je najopasnija, posebno se treba paziti zamene sa šampinjonima. Obratite pažnju da šampinjoni nikada nemaju bele listiće, pa bi to bilo glavno upozorenje. Otrovi su praktično isti koje sadrži i zelena pupavka. 

Agrobiznis magazin broj 126, avgust 2021, strana 57

Natura Online (23.11.2021)