KINOLOGIJA ZA POČETNIKE: MALI SAVETI - VELIKA POMOĆ (1)

Obaveza i zadovoljstvo

kinologija za pocetnike

Pas je, kako su utvrdili nauka i iskustvo, i emotivna životinja. Osim što je inteligentan naš pas ima i svoj buran psihički život. Neki smatraju i da je njegov koeficijent inteligencije na nivou deteta od nekoliko godina starosti. Ali, pre nego što počnemo da se bavimo "višim nivoima njegove svesti'', prethodno će biti potrebno da upoznamo osnovne stvari o našem ljubimcu i da ga, pre obuke - vaspitamo i naučimo elementarnom kućnom redu. Serija tekstova i konkretnih saveta koje ćemo redovno objavljivati u Naturi Online zato je prevashodno namenjena početnicima, onima koji ozbiljno nameravaju da kupe ili su već doneli u svoj dom novog člana porodice - psa.

Pripremio Dušan Marinović, urednik

Šta reći novo o psu? Tom iskonskom čovekovom prijatelju koji je kroz ljudsku istoriju delio sa nama i dobro i zlo? Za one koji se godinam druže s njim, velikih tajni uglavnom nema i oni pouzdano znaju da je pas pametna, osećajna životinja koja ima svoj ponos, koja zna da voli, pati, bude ljubomorna i posesivna, pa i bezobrazna. Ali, brojni vlasnici pasa uverili su se, ne malo puta, da on ume da bude i nežan i tvrdoglav, veseo, tužan, ponekad i plašljiv, uznemiren, sramežljiv... Zato neki vlasnici, čini mi se, i ne preteruju kada kažu za svog ljubimca da "jednoga dana očekuju i da progovori''...

Ipak, pas je životinja i svako njegovo poistovećivanje sa ljudima ili decom je - besmisleno! To da smo mu mi "tata'' i "mama'', a što sam imao prilike da čujem od nekih prijatelja, takođe vlasnika pasa, potpuno je pogrešan pristup ljubimcu. Jer i Kića, šarmantni mešanac u starom kraju gde sam stanovao, a koji je uglavnom jeo krmenadle, bio je ipak - samo pas. Kažem samo jer je i Kića, kao i drugi naši dragi dlakavi četvoronošci, imao svoj autentični - pseći život.

Kako izgleda, zapravo, njihov život i šta se sve u psećoj glavi događa s vremena na vreme - predmet je mnogih aktuelnih naučnih istraživanja u razvijenom svetu gde kinologija ne podrazumeva samo eksterijerne izložbe, brdo pehara i redosled pobednika. U svetu gde se psu poklanja ne samo velika pažnja već i ljubav, gde se troše milijarde dolara na pseću hranu, opremu, lekove i veterinare, gde postoji cela pet industrija, vlasnicima pasa, pa i novajlijama, nije teško da saznaju ono što ih zanima o psu. Jer, tu su mnoge knjige o psima, opšte i specijalizovane za određene rase, video materijal, brojni časopisi i revije, u poslednje vreme i kompakt diskovi. A kod nas? O tome nećemo, jer pretpostavljam da to znate i sami.

Dakle, hoćemo da kupimo psa. Ali, ne znamo kome da se obratimo za savet, koga da pitamo... Ili je, možda, štene već stiglo u naš dom. Prethodno smo se kako-tako obavestili o rasi, konsultovali sa prijateljima, veterinarom, komšijom koji već dugo ima pse... Da li je to dovoljno? Može biti, ali, kako kažu, ne mora da znači. Zato, pođimo redom (ili bez njega, nije važno) pošto će nam svaki od ovih saveta, u jednom trenutku, dobro doći.

KOJU RASU ODABRATI?

Pitanje nije ni novo ni originalno. Ali zato odgovor, u svakom posebnom slučaju, mora da bude - originalan. Zašto?

Pre svega, kao budući vlasnici psa moramo da budemo sigurni da li smo uopšte spremni da novog člana porodice tako i prihvatimo kao i druge, male i velike obaveze koje sa njim dolaze.

Osim podrazumevajuće ogromne ljubavi prema psima, trebalo bi da znamo i zašta bi nam pas služio. Jer, pas bez svoje upotrebne vrednosti ima objektivno malo smisla. Naravno, neko će uzeti psa isključivo iz ljubavi, da bi mu pravio društvo ili imao o nekome da brine, neko će želeti psa čuvara, treći zbog takmičenja i izložbi, četvrti da bi išao s njim u lov, peti zbog toga što mu je lekar preporučio duge šetnje u prirodi... Dakle, koliko ljudi, toliko i motiva za određenu rasu.

Savetujem da uzmemo rasu koja odgovora i našem temperamentu, rasu koja je manje-više u skladu sa našim navikama, poslovnim i porodičnim obavezama, ali i koja bi odgovarala našim ne samo materijalnim već i prostornim mogućnostima. Jer, priznaćete: ma koliko, recimo, bernardinac bio prokleto lep, pametan i drag pas, držati ga u garsonjeri - nije zahvalna stvar! Zato, pre odluke da uzmete određenu rasu, sagledajte sve vlastite mogućnosti i to, zamolio bih - objektivno!

I dobro, uzeli smo štene. Doneli ga u svoj dom, kako su nam dobro savetovali, u prepodnevnim satima, upoznali ga sa stanom, kućom, našim dvorištem... Prethodno, odredili smo mu i mesto gde će boraviti, kupili smo mu dve činije sa širokim dnom od nerđajućeg čelika, jednu za vodu a drugu za hranu, povodac, ogrlicu... A igračke? Na to smo zaboravili?! Zašto? Pa, niko nam to, naravno, nije rekao. Ali, šta uzeti?

stene ovcara 3

Da nam tek došlo štene, nakon neminovne, kratke i neminovne faze, ponekad i veoma jake patnje za majkom i svojim leglom, ne bi grizlo nameštaj, obuću, tepih ili neke nama druge drage predmete, kupimo mu u najbližem pet-šopu svakome dostupnu lopticu od pune gume, pravu ili lažnu kost. Jer, naš ljubimac, uz redovne obroke i uvek dostupnu činiju sa svežom vodom, imperativno mora nečim da se zabavlja! Pomenute igračke su dobre i korisne i da bi se njegova čeljust (a ne "zubalo" kako obično kažu neki naši kinolozi jer je to hrvatski izraz za naše srpske reči čeljust ili vilica!) pravilno razvila.

Ali, ako i pored svojih igračaka naš pas ipak poželi druge stvari i krene, pun entuzijazma, da grize i detaljno glođe naše skupe "ribok'' patike, u trenutku, pošto nam adrenalin bude skočio do gornje granice pristojnog ponašanja, shvatićemo da mi i nismo baš toliko sentimentalni prema njemu i štenećim afinitetima "svestranog upoznavanja sveta''. Šta tada radimo?

Samo onda kada smo našeg psa neposredno uhvatili u izvršavanju "inkriminisanog nedela'' (tipa "ribok'' patike), a ne naknadno, jer pas neće shvatiti zašto se kažnjava, slobodno povisite glas i naredite mu - FUJ!

Za štene, naravno, to ništa neće biti posebno, ali ako nakon te naredbe ili sa njom istovremeno usledi i blaga fizička kazna po zadnjici ili ako ga uhvatimo za kožu na vratu i prodrmamo (kako ga je, između ostalog, kažnjavala i majka dok je bilo još u leglu) ono će, zbog blagog bola, shvatiti da vaše patike i nisu ništa ukusnije od, recimo, one kosti ili loptice od pune gume.

S druge strane, svaku radnju koju je naš mezimac uradio onako kako treba obavezno nagradimo milovanjem, toplim i prijatnim glasom, pohvalom BRAVO, a ponekad, kada to zbilja zasluži, naročito u početku vaspitavanja, i nekom - poslasticom. Uostalom, savremena etologija (nauka o uporednom ponašanju životinja i ljudi) i smatra da se bolji efekti u vaspitavanju pasa postižu pohvalama i nagradama, a da silu treba primeniti samo u ekstremnim slučajevima neposlušnosti i tvrdoglavosti psa, pa i to u granicama koje svako od nas mora da pronađe sam.

KARAKTER VLASNIKA SE PRENOSI I NA LJUBIMCA

Kao kod ljudi i kod pasa ima manje ili više inteligentnih individua. Svakako da izolovan pas, koga često nazivamo i nesocijalizovanim, ima manje mogućnosti da nauči nešto u životu nego, recimo, onaj kome je posvećena puna pažnja, ljubav i vreme. I mada deluje neverovanto, sklon sam da hrabro tvrdim da psu, rasnom ili ne, treba stalno pričati, razgovarati sa njim, biti pažljiv i iznad svega human. Jer, pas nepogrešivo oseća svaki naš gest i promenu raspoloženja. Iz ličnog iskustva znam, pa zato i tvrdim, da se karakter vlasnika prenosi, kao u ogledalu, i na ljubimca.

Dakle, imajmo stalno na umu činjenicu da će se naša nervoza, ljutnja, agresivnost ili nemir preneti i na našeg psa, hteli mi to ili ne. Zato, budimo pažljivi prema odabraniku, naročito u vreme vaspitavanja jer, kaže iskustvo, ono što od našeg psa napravimo tokom prvih meseci njegovog života, takvog psa ćemo imati i - narednih desetak godina.

Kojim redom poći, čemu treba najpre naučiti štene, a čemu odraslog psa kojeg smo možda uzeli? Kako prepoznati da li je pas samo neraspoložen i umoran ili je posredi neka "boljka''; kako mu spremiti, u nemaštini u kojoj živimo, izbalansiran i količinski zadovoljavajući obrok, šta uraditi da bi se loše i ružne navike psa eliminisale - samo su neke od tema koje slede.

(Nastaviće se)

..........

Natura broj 23 (mart 2001)

Natura Online (20.4.2009)